Postupak samokateterizacije

Postupak samokateterizacije

Da bi intermitentna samokateterizacija bila moguća, prije svega je potrebna edukacija, odnosno, upoznavanje osobe koja će vršiti postupak s ovom tehnikom za što su zaduženi zdravstveni stručnjaci. Osoba također mora imati dobru kontrolu nad rukama, dobar vid i biti voljna obavljati samokateterizaciju.

Samokateterizacija i kateter s hidrofilnim slojem

Osim poznavanja tehnike, za postupak je potreban i intermitentni kateter kojih danas ima više vrsta, a često se dijele na obložene i neobložene. Kod neobloženih katetera potreban je vanjski izvor lubrikacije za cjevčicu, dok su obloženi, kako im to kaže i samo ime, prekriveni/presvučeni nekom tvari za lubrikaciju. Primjer toga su kateteri s hidrofilnim slojem.

Hidrofilni sloj aktivira se u dodiru s vodom i ravnomjerno lubricira cjevčicu, stvarajući oko nje „meki omotač“ koji olakšava umetanje katetra i umanjuje potencijalnu iritaciju mokraćne cijevi.

Hidrofilni kateteri u pravilu dolaze i s vrećicom sterilne vode koja služi za aktivaciju hidrofilnog sloja, pa tako osoba ne ovisi o vanjskom izvoru vode. Konkretna vrsta, duljina i promjer katetera koji će se koristiti utvrđuje se i dogovara s liječnikom.

Osim katetera, za postupak kateterizacije potrebno je i neko sredstvo za pranje ruku poput sapuna. Uz to je potrebno osigurati i čist prostor koji omogućuje osobi privatnost za vrijeme postupka samokateterizacije.

Ženskim osobama također može biti korisno i zrcalo kako bi lakše mogle pronaći ulaz u mokraćnu cijev (uretru). Na kraju je potrebna i wc školjka ili urinska vrećica kako bi mokraća imala gdje otjecati za vrijeme postupka kateterizacije.

Zašto se razlikuju ženski i muški kateteri?

Zbog razlike u anatomiji između žena i muškaraca, razlikuju se ženski i muški kateteri. Ključna je razlika u dužini mokraćne cijevi. Kod muškaraca je ona duga 18-20 cm, dok je kod žena bitno kraća, tek 3-4 cm. Zbog toga su muški kateteri duži od ženskih pa je i postupak kateterizacije u tom smislu nešto drugačiji. Također postoje i pedijatrijski kateteri koji su veličinom prilagođeni djeci.

Kako se izvodi intermitentna samokateterizacija (muškarci i žene)?

Detalji konkretnog postupka samokateterizacije ovise o vrsti katetera koji se koristi. Međutim, općenite upute su u pravilu iste. Za početak je neophodno da osoba koja vrši samokateterizaciju temeljito opere ruke i dobro ih osuši te da opremu koja je potrebna za kateterizaciju stavi na čisto mjesto nadohvat ruku.

Zatim se uzima pakiranje katetera i otvara kako bi kateter bio spreman za uporabu.

Važno je oprati i dio oko otvora uretre, odnosno, glavić penisa. Za žene je vrlo važan smjer pranja koji uvijek mora ići od uretre prema anusu. Na ovaj se način sprječava kontaminacija uretre mikroorganizmima koji se nalaze u ljudskom crijevu.

Kateter se nježno uvodi u mokraćnu cijev dok kroz cjevčicu ne počne istjecati mokraća.

Pri uvođenju se koriste obje ruke. Žene jednom rukom, uz pomoć kažiprsta i srednjaka, moraju raširiti stidne usne, dok drugom rukom zatim uvode cjevčicu. Slično tome, muškarci jednom rukom pridržavaju penis, a drugu koriste za uvođenje cjevčice.

Kako bi se postiglo potpunije pražnjenje, cjevčica katetera se pri kraju može i polako zarotirati/zakrenuti. Kada je pražnjenje završeno, cjevčica katetera nježno se do kraja izvlači iz uretre i odlaže u kantu za otpatke.

U slučaju trudnoće kod žena može doći do poteškoća u provođenju intermitentne kateterizacije. Rješenje se nalazi u iskušavanju različitih katetera i pozicija za postupak samokateterizacije.

Detaljnije upute za samokateterizaciju dostupne su na našem YouTube kanalu.

Zašto je važno kontrolirati unos tekućine kod intermitentne samokateterizacije?

Premalo tekućine može pogodovati nastanku urinarnih infekcija. Isto tako, prekomjerni unos tekućine u tijelo može uzrokovati distenziju mjehura – njegovo prerastezanje. Da bi se to spriječilo, važno je da u mjehuru ne bude više od 500 ml mokraće. U pravilu se mokraćni mjehur prazni kada je u njemu oko 400 ml mokraće.

Zbog toga se unos tekućine usklađuje s ritmom intermitentne kateterizacije.

Na primjer, ako je osoba unijela u tijelo 500 ml tekućine od zadnje kateterizacije, tada vjerojatno slijedi novi postupak pražnjenja mjehura. Važno je napomenuti da ova količina tekućine varira od osobe do osobe i da je manja u slučaju djece.

Primjeren unos tekućine u tijelo ovisi o više specifičnih čimbenika poput dobi, spola i masi tijela, pa se oko toga potrebno savjetovati s medicinskim stručnjacima kako bi se utvrdilo optimalnu mjeru za svaki individualni slučaj.