Ishodi ozljede
kralježnične moždine

Ozljeda kralježnične moždine uzrokuje ozbiljne posljedice po zdravlje ozlijeđenih, a rehabilitacija predstavlja zahtjevan postupak. Kako su tjelesni ishodi ozljede oni najneposredniji s kojima se ozlijeđena osoba susreće i suočava, važno ih je razumjeti da bi proces rehabilitacije mogao biti što uspješniji.

Spinalni šok 

Neposredno nakon ozljede, odmah se privremeno prekidaju sve funkcije moždine ispod mjesta ozljede: osjet, pokret i refleksi. Spinalni šok prati i prevelik pad arterijskog krvnog tlaka (ortostatska hipotenzija) koji je uzrokovan zadržavanjem krvi u venama i izostankom žilnog otpora.
Osim toga se javljaju usporeni rad srca (bradikardija) i pad temperature tijela (hipotermija). Stanje ovog šoka može trajati od svega nekoliko sati pa do čak nekoliko mjeseci. Povratak refleksa obično označava izlazak iz stanja šoka.

Spasticitet

Uslijed pritiska na kožu, mišić ili bolnog podražaja – signal (poruka) o tome ne može proći razinu ozljede kralježnične moždine i doći do mozga. Zbog nemogućnosti da mozak regulira odgovor tijela, dolazi do povrata signala i pojave grčeva (nevoljnog stezanja mišića) ispod razine ozljede. Grčeve prati i hiperrefleksija. Liječenje grčeva provodi se vježbama i lijekovima.

Probavni sustav 

Ozljeda kralježnične moždine utjecat će na rad crijeva tako da ona neće moći funkcionirati kao prije ozljede, što će dovesti do njihova otežanog pražnjenja. O razini ozljede u kralježnici ovisit će hoće li crijeva ili neće očuvati refleks pražnjenja.
Ako se ozljeda nalazi iznad razine Th12, osoba gubi sposobnost osjeta vezan uz punjenje crijeva. Međutim, rektalni mišići i analni sfinkter ostaju u funkciji što će izazvati pražnjenje stolice kada je crijevo puno.

⌈Budući da informacija ne može doći do mozga, pražnjenje crijeva odvija se refleksno, bez svjesne odluke osobe.⌋

S druge strane, ako je do ozljede došlo ispod Th12, odnosno na razini L1 ili niže, refleks pražnjenja može biti oštećen. To znači da se crijevo neće refleksno stezati onda kada je potrebno pražnjenje stolice pa ona ostaje u njemu. Sfinkter također ostaje „labav“ što može rezultirati istjecanjem stolice.
Načini pražnjenja su digitalna stimulacija i digitalna evakuacija crijeva. Neke od čestih probavnih poteškoća u slučaju ovih ozljeda mogu biti: konstipacija (začep – tvrda stolica koja otežano prolazi crijevima), impakcija (riječ je o zastoju tvrde stolice u crijevima), fekalna inkontinencija (neplanirano istjecanje stolice) i proljev.

Respiratorni sustav 

Jedan od najvažnijih ishoda ozljede kralježnične moždine moguće su poteškoće vezane uz dišni sustav. Uzrok je i ovdje nemogućnost komunikacije između mozga, kralježnične moždine i mišića koji sudjeluju u disanju. Što je ozljeda na višoj razini, to će poteškoće u disanju biti veće.
Posebice se to odnosi na ozljede u gornjem cervikalnom dijelu kralježnice (C1-C3) gdje je često potrebna uporaba mehaničke ventilacije. Na ozljedama razine C4-C8 djelomično se zadržava funkcija ošita (glavnog mišića za disanje), dok ošit dobro funkcionira pri ozljedama ispod Th1. Osim na disanje, poteškoće se odnose i na kašalj i na kihanje.
Važno je napomenuti da je upravo plućna embolija jedan od najčešćih uzroka smrti u osoba s tetraplegijom i paraplegijom. Za sprječavanje ili ublažavanje respiratornih poteškoća savjetuju se: aktivnost (koliko god je to moguće, u skladu s preporukama liječnika), izbjegavanje pušenja i prostorija u kojima se puši, primjereni unos tekućine u tijelo i odijevanje prema vremenskim prilikama.

Genitourinarni sustav 

Ozljeda kralježnične moždine također će utjecati i na funkcionalnost mokraćnog sustava. Ozljeda onemogućuje komunikaciju između moždine, mozga i mišića koji su zaduženi za pravilan rad mokraćnog sustava. Zbog toga ozlijeđena osoba može izgubiti svjesnu kontrolu nad procesom mokrenja.

⌈Disfunkcija mokraćnog mjehura se naziva neurogeni mokraćni mjehur. Mogući su tzv. pretjerano aktivan mjehur s refleksnim mokrenjem i premalo aktivan mjehur s izostankom mokrenja.⌋

Refleksno pražnjenje mjehura vjerojatno je u slučaju kad je ozljeda iznad razine Th12. U slučaju punoga mjehura doći će do refleksa za njegovim pražnjenjem. Budući da je onemogućena komunikacija s mozgom, doći će i do nekontroliranog pražnjenja mjehura, odnosno do mokrenja.

Krvožilni sustav 

Osobe s ozljedom kralježnične moždine (paraplegija i tetraplegija) u pravilu su manje aktivne, a posljedica toga je slabija kondicija i osjećaj manjka energije. Oštećena im je tolerancija glukoze, a prisutna je također i niska razina tzv. „dobrog kolesterola“ (HDL-a). Osim toga, nalaze se u skupini povećanog rizika od kardiovaskularnih incidenata.
Da bi se ove poteškoće izbjegle, onoliko koliko god je to moguće prema svakom specifičnom slučaju, osobama s ozljedom kralježnične moždine savjetuje se povećana aktivnost, redovita tjelovježba i bavljenjem sportom.

PITANJA I ODGOVORI

Autonomna disrefleksija ozbiljan je medicinski sindrom koji se najčešće javlja kod ozljeda kralježnične moždine u razini i iznad 6. torakalnog kralješka.

Ovo je stanje uzrokovano aktivacijom simpatičkog dijela živčanog sustava uslijed štetnih podražaja koji nastaju ispod razine ozljede. To se obično događa kada mokraćni mjehur, crijeva ili koža imaju određene poteškoće poput infekcije mjehura, konstipacije crijeva ili prejakog i dugotrajnog pritiska na kožu.

U slučaju ovih poteškoća dolazi do spinalnog refleksa i sužavanja krvnih žila ispod razine ozljede. Zbog njihove suženosti krv kroz žile prolazi otežano pa raste krvni tlak. Mozak zatim šalje poruku za širenjem žila. Međutim, te informacije ne mogu proći razinu ozljede kralježnične moždine pa krvni tlak nastavlja i dalje nekontrolirano rasti.

Ovaj porast tlaka se naziva i arterijska hipertenzija. Može izazvati ozbiljne posljedice poput srčanog ili moždanog udara, a moguć je i smrtni ishod.

Simptomi i znakovi autonomne disrefleksije su: jaka glavobolja, znojenje i „ježenje“ iznad razine ozljede, povišeni krvni tlak, osjećaj tjeskobe, zamagljeni vid i crvene mrlje iznad razine ozljede.

Autonomna disrefleksija je hitno stanje koje je potrebno liječiti uklanjanjem konkretnih uzroka i snižavanjem krvnog tlaka.

Osim toga, iznimno je važno nastojati i spriječiti nastanak „disrefleksije“ uklanjanjem njezinih mogućih uzroka. Prevencija uključuje redovito i pravodobno pražnjenje mjehura i crijeva, izbjegavanje mogućih infekcija i održavanje brige za kožu kako bi se spriječilo stvaranje prejakog pritiska i dekubitusa.

U slučaju potpune ozljede kralježnične moždine, ispod njezine razine gubi se sposobnost osjeta. Zbog toga izostaju osjeti vezani uz pritisak, nelagodu ili bol na koži koji nas tjeraju na kretnje i mijenjanje položaja tijela. Zadržavanje istog položaja tijela može prekinuti krvotok u pritisnutom dijelu kože što dovodi do nastanka dekubitusa ili pritisnog vrijeda. Pod posebnim rizikom za razvijanje dekubitusa su mjesta koštanih izbočina.

Ispod razine potpune ozljede kralježnične moždine, također izostaje i znojenje kože. Zbog toga može doći do isušivanja kože i njezinog lakog pucanja.

Za sprječavanje ozljeda kože preporučuje se primjerena njega tijela, često mijenjanje položaja tijela, pregledavanje kože, nošenje odjeće i obuće koja nije pretijesna te izbjegavanje jakih izvora topline i hladnoće koji bi mogli izazvati ozljede.

Ovisno o hladnom ili toplom okružju u kojem se nalazi, tijelo šalje signal mozgu radi zagrijavanja ili hlađenja. Na taj se način regulira i održava stalna temperatura tijela. U slučaju potpune ozljede na Th6 razini i više, ova će komunikacija izostati pa se tijelo ispod razine ozljede neće moći po potrebi hladiti znojenjem ili zagrijavati drhtanjem. To može dovesti do povišene ili snižene tjelesne temperature. Zbog ovih poteškoća važno je paziti na primjerenu temperaturu prostora u kojem se ozlijeđena osoba nalazi, kao i izbjegavati dulje zadržavanje na hladnoći i suncu.

Kod većine osoba s ozljedom kralježnične moždine javlja se kronična bol različitog intenziteta. Može se javiti u razini ozljede ili ispod i iznad razine ozljede. Obično se javljaju mišićno-skeletna, nociceptivna bol (često u vratu i ramenima) neuropatska bol (obično kao peckanje ili trnci) i glavobolja uzrokovana autonomnom disrefleksijom. Liječenju boli može se pristupiti farmakološki, uporabom lijekova i nefarmakološkim metodama poput fizikalne terapije.

Kod osoba s nepotpunom ozljedom kralježnične moždine moguća je pojava „neuropatskog zgloba“. Do toga dolazi ako osoba može hodati, ali joj je oštećen duboki osjet. Izostanak ovog osjeta ujedno znači i gubitak refleksa koji inače štite zglob od mogućih trauma. Zbog toga osoba ne zamjećuje pojavu manjih ozljeda koje oštećuju zglob.

Također su moguće i kontrakture zglobova, odnosno, ograničena gibljivost zglobova u određenom smjeru, koje se javljaju u 5% do 10% osoba s ozljedom kralježnične moždine. Ova umanjena gibljivost zglobova može nepovoljno utjecati na razinu samostalnosti osoba s ozljedom moždine. Savjetuju se vježbe istezanja i usmjerenost na pravilno pozicioniranje u krevetu.

U ozlijeđenih osoba može doći i do formacije novih kostiju (heterotopična osifikacija), najčešće oko zglobova i to ispod neurološke razine ozljede. Liječi se lijekovima, rijetko kirurški, a savjetuje se i izbjegavanje intenzivnih vježbi.

Nakon ozljede kralježnične moždine može se javiti osteoporoza: bolest koja umanjuje mineralnu gustoću, a time i čvrstoću kostiju. Moguća je već u prvim mjesecima nakon ozljede i uvećava rizik od mogućih prijeloma (fraktura) kostiju.