Infekcije urinarnog trakta

Infekcije urinarnog trakta – uzroci, simptomi, opasnosti i liječenje

Urinarna kateterizacija postupak je pražnjenja mjehura pomoću cjevčice – katetera – i primjenjuje se onda kada pražnjenje mjehura nije moguće izvršiti prirodnim putem. Iako je kateterizacija standardan i rutinski postupak, ipak je moguća pojava određenih medicinskih komplikacija od kojih su nesumnjivo najčešće komplikacije vezane uz infekcije urinarnog trakta.

Ne samo da je ova vrsta infekcija najčešća komplikacija vezana uz uporabu urinarnih katetera, već također predstavlja i drugi najčešći oblik infekcija u ljudi uopće. Od njih su češće tek infekcije dišnoga sustava.

Procjenjuje se da godišnje od urinarnih infekcija u svijetu oboli više od 150 milijuna ljudi. Zbog njihove učestalosti i mogućih ozbiljnih posljedica, važno je pobliže promotriti i razumjeti ovu vrstu infekcija.

Što je infekcija urinarnog trakta?

Riječ je o infekciji koju uzrokuju bakterije, ali i gljivice, virusi te paraziti. U velikoj većini slučajeva infekcija uzročnik je bakterija Escherichia coli koja se nalazi u mikroflori ljudskoga crijeva.

Prema jednom relevantnom izvoru u čak 85% slučajeva izvanbolničkih urinarnih infekcija uzrok je upravo „ešerihija“, dok je kod bolničkih (nozokomijalnih) infekcija ova bakterija uzročnik u 50% slučajeva. Drugi pak izvori sugeriraju da bi od ukupnog broja slučajeva urinarnih infekcija, čak 90% mogao biti uzrokovan ovom bakterijom.

Do infekcije dolazi kada ovi mikroorganizmi dospiju u urinarni trakt i počnu se ondje množiti. Ova infekcija može zahvatiti prostatu i mokraćne organe poput bubrega, mokraćnog mjehura, mokraćovoda i uretre. Iako bilo tko može dobiti urinarnu infekciju, žene su sklonije obolijevanju od muškaraca.

Prema mišljenju nekih stručnjaka, vjerojatnost je da će žena u životnom vijeku oboljeti od urinarne infekcije 1:2, dok je za muškarce taj omjer bitno manji, 1:10. Uzrok ovoj razlici kraća je mokraća cijev u žena zbog čega bakterije lakše dospijevaju do mokraćnog mjehura.

Podjela urinarnih infekcija

Glavna je podjela na urinarne infekcije:

  • donjeg mokraćnog sustava
  • i na infekcije gornjeg mokraćnog sustava.

U kliničkom smislu infekcije se još dijele na nekomplicirane i komplicirane infekcije. Češće su nekomplicirane infekcije koje se obično javljaju kod inače zdravih pojedinaca bez funkcionalnih ili strukturnih abnormalnosti mokraćnog sustava, dok su komplicirane u više od 70% slučajeva vezane uz korištenje trajnih urinarnih katetera.

Urinarne infekcije imenuju se još prema tome gdje se javljaju:

  • cistitis – infekcija mokraćnog mjehura;
  • uretritis – upala mokraćne cijevi;
  • pijelonefritis – infekcija bubrega.

Simptomi infekcije urinarnog trakta

Neki od čestih simptoma infekcije urinarnog trakta:

  • snažna potreba za mokrenjem, češće nego je to uobičajeno;
  • pečenje pri mokrenju;
  • mutan urin neugodna mirisa;
  • osjećaj iscrpljenosti;
  • zimica;
  • povišena tjelesna temperatura;
  • mučnina i povraćanje.

U slučaju da urin sadrži značajnu količinu bakterija (bakteriurija), ali osoba nema nikakve simptome, riječ je o asimptomatskoj urinarnoj infekciji.

Urinarne infekcije vezane uz ozljedu kralježnične moždine i neurogeni mjehur

Kod nekih ozljeda kralježnične moždine javlja se neurogeni mjehur, gdje ozlijeđena osoba gubi kontrolu nad regulacijom mokrenja djelomično ili u cijelosti. Nemogućnost pražnjenja mjehura pospješuje razvoj mikroorganizama na stijenkama mjehura što je kasnije teško iskorijeniti.

U takvom je slučaju neizbježna upotreba urinarnog katetera što također kao posljedicu ima povećani rizik od infekcija urinarnog trakta. Upravo je, naime, u osoba s ovom vrstom ozlijede infekcija urinarnog trakta najčešća medicinska komplikacija. Također, sve urinarne infekcije kod osoba s ovom vrstom ozlijede i neurogenim mjehurom smatraju se kompliciranim infekcijama.

Osim toga, kod ozljeda kralježnične moždine tipični simptomi urinarnih infekcija mogu i izostati unatoč nastanku i razvoju infekcije pa je stoga potreban dodatan oprez.

Zbog čega je potrebno što prije uočiti i liječiti infekcije urinarnog trakta?

Infekcije urinarnog trakta potrebno je tretirati što je prije moguće, jer u protivnom postoji opasnost daljnjeg širenja i razvoja infekcije, pogoršanje simptoma i nastanka dodatnih zdravstvenih komplikacija. Posebice je to slučaj ako bakterije iz mokraćnog trakta dospiju do jednog ili oba bubrega što će izazvati njihovu upalu (pijelonefritis).

Ako je infekcija komplicirana, iznimno je opasna, jer dospijevajući do krvotoka može izazvati sepsu (otrovanje krvi) s ozbiljnim posljedicama, a moguć je i smrtni ishod. U kojoj mjeri ovu infekciju valja shvatiti ozbiljno pokazuje i činjenica da su jedan od najčešćih uzroka sepse upravo urinarne infekcije.

Osim ranije spomenutih simptoma infekcije urinarnog trakta, specifično za upalu bubrega može biti i pojava zimice s drhtavicom te bol u gornjem dijelu leđa i slabinama.

Pojavu urosepse (sepsa čiji je nastanak povezan s mokraćnim sustavom) obično prate dva ili više ovih simptoma uz mogući ubrzani rad srca, osjećaj snažne boli, smetenost, kratkoću daha i i moguću višu (>38 °C) ili nižu tjelesnu temperaturu (<36 ºC).

Dijagnoza infekcije urinarnog trakta

Sumnjate li na moguću urinarnu infekciju kontaktirajte svojeg zdravstvenog stručnjaka.

Da bi se utvrdilo je li zaista riječ o infekciji urinarnog trakta, osim fizikalnog pregleda liječnika, potrebno je napraviti analizu urina i urinokulturu. Oboje predstavlja česte i rutinske laboratorijske pretrage i u oba je slučaja važan tzv. jutarnji urin, koji je koncentriran i koji se u mokraćnom mjehuru nalazio 4-8 sati.

Liječenje urinarnih infekcija

Infekciju je potrebno tretirati što je prije moguće, a vrsta liječenja ovisit će o vrsti infekcije. Na primjer, ako je riječ o bakterijskoj infekciji, ona će se liječiti uzimanje antibiotika. S druge strane, ako je infekcija uzrokovana virusom, liječit će se određenim antivirusnim lijekom.

Ako se radi o nekompliciranim infekcijama, onda obično mogu biti izliječene u nekoliko dana tretmana. U slučaju kompliciranih urinarnih infekcija potreban je duži tretman antibioticima, a ponekada to može biti učinjeno i intravenozno u bolnici.

Važno je istaknuti da je prvi i obavezan korak u tretmanu ovih infekcija svakako savjetovanje sa zdravstvenim stručnjakom.

Prevencija infekcija urinarnog trakta

U prevenciji urinarnih infekcija, ali i ublažavanju simptoma, može pomoći sljedeće:

Nedovoljna hidratacija ili čak dehidriranost tijela mogu uvećati rizik infekcija urinarnog trakta. Zbog toga nije važno paziti na hidrataciju samo onda kada osoba već boluje od urinarne infekcije, već i svakodnevno održavati primjeren unos tekućine s obzirom na dob, spol i masu tijela.

Često je i mišljenje da čaj, sok ili ekstrakt od brusnice mogu spriječiti ili ublažiti infekcije urinarnog trakta, a čini se da tome u prilog idu i neka istraživanja.

Da bi se izbjeglo urinarne infekcije, preporučljivo je mokriti u regularnim intervalima – onda kada se za tim osjeti prirodna potreba. Kod osoba koje za pražnjenje mjehura koriste tehnike intermitentne kateterizacije, ovaj postupak treba obavljati 4-6 puta dnevno kako bi se oponašao ovaj „prirodan“ ritam mokrenja. Svakako treba izbjegavati zadržavanje urina u mokraćnom mjehuru, jer to pogoduje nastanku i razvoju bakterija čega je moguća posljedica infekcija.

Snažan imunosni sustav lakše će se obraniti od infekcija, pa je važno održavati ga takvim pridržavajući se primjerene prehrane. Veliku važnost za imunosni sustav ima vitamin C, koji može umanjiti pH vrijednost urina, čime uvećava razinu njegove kiselosti. Ovo će otežati preživljavanje i razvoj bakterija koji uzrokuju urinarne infekcije.

Osobama sklonim obolijevanju od urinarnih infekcija savjetuje se još i izbjegavanje konzumiranja kave, alkohola i suviše začinjene hrane, jer mogu izazvati iritaciju mokraćnog mjehura.

S obzirom na to da je glavni uzročnik urinarnih infekcija E. Coli koja se nalazi u ljudskom crijevu, vrlo je važno održavati dobru osobnu higijenu kako se ova bakterija ne bi prenijela do mokraćne cijevi i izazvala infekciju.

Kod osoba u kojih je potrebna urinarna kateterizacija, posebno je važan stručan i pravilan postupak kateterizacije kako bi se izbjegla kontaminacija cjevčice katetera koja posljedično može izazvati urinarne infekcije. Razne značajke katetera kao i tehnike kateterizacije povezane su s urinarnim infekcijama u dugoročnoj intermitentnoj kateterizaciji. Ipak, jednokratni kateter s hidrofilnim slojem, sterilnom vodom i integriranom vodilicom umanjuje vjerojatnost kontaminacije cjevčice katetera, a time i rizik od urinarnih infekcija.

Kao i u slučaju dijagnoze infekcije urinarnog trakta, za načine prevencije također je važno prije svega savjetovati se sa zdravstvenim stručnjakom.

Ako imate pitanja, pozivamo Vas da nam se obratite preko naše Facebook stranice ili na e-mail adresu: lentismed@lentismed.com.

Prevencija infekcija urinarnog trakta s pravim odabirom katetera

S obzirom na činjenicu da urinarna kateterizacija uvećava rizik od urinarnih infekcija, važno je prikazati upravo međuodnos između tog dvoje – katetera i pojave urinarnih infekcija.

Kako bi se pripremile smjernice za sigurnu kateterizaciju, brojnim se studijama istražilo razlike između katetera s hidrofilnim slojem i bez njega, između jednokratnih i višekratnih katetera, čiste i aseptične tehnike s vodilicom. Također se istražilo i razlike između netraumatskih i standardnih otvora za drenažu urina na vrhu katetera, krutih i mekih cjevčica i drugih karakteristika katetera.

Utvrđeno je više prednosti hidrofilnih katetera.

Kod hidrofilnih katetera nije potrebna ručna lubrikacija kao u slučaju neobloženih katetera, pa proces kateterizacije uključuje korak manje, što urinarne infekcije čini manje vjerojatnim.

Većina hidrofilnih katetera tako dolazi uz vrećicu sterilne vode koja se prije upotrebe otvara pritiskom, pri čemu voda dolazi u dodir s kateterom i aktivira hidrofilni sloj koji ga ravnomjerno lubricira.

Osim toga, korištenje vode iz pipe ili drugih izvora radi lubrikacije također može kontaminirati cjevčicu, pa hidrofilni kateter koji dolazi uz vrećicu sterilne vode predstavlja sigurnije rješenje.

Loša higijena ruku prije postupka kateterizacije i dodirivanje cjevčice katetera mogu biti prisutni kad osoba sprovodi intermitentnu kateterizaciju. Upravo u tom pogledu zaštitna vodilica umanjuje rizik dovođenja bakterija u urinarni trakt. Kateteri s vodilicom tako zadovoljavaju standarde preporučene za aseptičnu kateterizaciju. Ipak, unatoč integriranoj vodilici potrebno je uvijek paziti na higijenu ruku kako bi se rizik od infekcije minimizirao.

Kateter s mekom cjevčicom i netraumatskim otvorima na kraju katetera također bi trebao biti korišten kako bi se umanjio rizik od infekcija urinarnog trakta.

Sažetak

Rizik od kontaminacije katetera i pojavu uroinfekcija umanjuju:

  • kateter s integriranom zaštitnom vodilicom;
  • kateter s hidrofilnim slojem i pripadajućom vrećicom sterilne vode;
  • meka cjevčica katetera i netraumatski otvori na kraju katetera;
  • održavanje higijene ruku pri izvođenju postupka kateterizacije.