Hidratacija kod osoba sa spinalnom ozljedom

Hidratacija kod osoba sa spinalnom ozljedom

Jednog jutra na safariju u Tanzaniji bio sam direktno izložen suncu. Nisam dovoljno pio i u kombinaciji sa slabim doručkom i neispavanošću, došlo je do pregrijavanja mojeg tijela. Sve mi se zabijelilo, nisam mogao pričati i vrtjelo mi se. Bio sam vrlo blizu toplinskog udara, a vjerojatno i smrti.

Sljedećih sam sat vremena hladio svoje tijelo i unosio tekućinu te šećer kako bih se „podignuo“.

Što mi se zapravo dogodilo?

Hidratacija kod osoba s ozljedom kralježnice, pogotovo u ljetnim mjesecima, kada vrućine dosežu ekstremne temperature od krucijalne je važnosti. Ona ne samo da hladi tijelo, već i poboljšava cirkulaciju tijela, funkciju probavnog sustava te umanjuje rizik od infekcija urinarnog sustava.

Ja sam tog jutra u Tanzaniji podcijenio važnost hidratacije.

Unesena tekućina u tijelo, naime, regulira tjelesnu temperaturu tako što otpušta nastalu toplinu nevidljivo, preko kože. Vodu pretvara u paru, koja zatim iz tijela izlazi preko kože. To se naziva nevidljivo disanje kože ili perspiracija. Kad je vrijeme toplo i kad se temperatura u tijelu podigne, senzori za toplinu koji su smješteni u koži i dio mozga, hipotalamus, stimuliraju znojne žlijezde, znojnice, koje utječu na perspiraciju i znojenje, pri čemu se održava normalna tjelesna temperatura i otpušta suvišna toplina. Međutim, ova fiziološka funkcija kod osoba s ozljedom kralježnične moždine u najčešćem broju slučajeva ne odvija se na opisani način.

Većina osoba sa spinalnom ozljedom kao što je slučaj kod mene, nakon ozlijede izgubi sposobnost znojenja te samim time mogućnost tijela da se putem znojenja hladi prirodnim putem. Možemo reći da je centar za termoregulaciju „izgubio kompas“ te informacije o pregrijavanju tijela zakašnjelo stižu do mozga. To često zna biti i opasno jer može doći do toplinskog udara ako se tijelo dovoljno ne hladi, bilo to većim unosom tekućine u tijelo ili nekom drugom metodom hlađenja.

„Normalno“ ljudsko tijelo tekućinu izbacuje kroz mokrenje, stolicu ili znoj. U mom slučaju, to se radi kroz mokrenje i stolicu. Kako samostalno ne mogu mokriti potrebna mi je kateterizacija, tj. postupak pražnjenja mjehura putem katetera koji se umeće u mjehur kroz uretru kako bi kroz njega istjecao urin iz mjehura izvan tijela.

Za vrijeme visokih temperatura često tijelo zna „izvući“ dodatnu tekućinu te prilikom mokrenja imam osjećaj da sam dovoljno hidriran što zapravo i nije slučaj. Meni je najbolji pokazatelj toga – boja urina! Što je on tamniji i žući, to mi ukazuje na to da ne unosim dovoljno tekućine u svoje tijelo. Isto se može zaključiti i po mirisu urina. Kada je unos tekućine u tijelo dovoljan, urin bi trebao biti bistar i svijetlo žute boje te ne bi trebao imati miris ustajalosti.

Veliki broj ljudi s ozljedom kralježnice izbjegava unos tekućine zbog straha od česte kateterizacije, neopuštenosti ili „slobode“. To zapravo donosi puno više štete te može biti poprilično opasno jer može doći do toplinskog udara. Iako sam već poprilično iskusan po pitanju hidratacije, pogotovo jer često putujem po egzotičnim zemljama, gdje su temperature puno veće nego kod nas, dogodi mi se da se opustim, ne hidriram se dovoljno te onda snosim posljedice toga.

Primjerice, kao u slučaju kada sam bio na safariju u Tanzaniji, što sam opisao u uvodu.

Zapravo, i sad ponekad znam otići i van usred ljetnog dana te se opustiti i ne unijeti dovoljno tekućine u sebe. Vrlo često to i požalim jer mi se tijelo pregrije do te mjere da se nađem u situaciji da mi postane vrlo loše.

U tome trenutku potrebno mi je brzo hlađenje tijela i hrana. Ja osobno uvijek sa sobom nosim špricalicu punu vode bez koje ljeto ne bih preživio. Od hrane ponesem i pokoju čokoladicu, za svaki slučaj jer mi u toj situaciji pomaže i brzi unos šećera, pogotovo ukoliko nisam dovoljno pojeo. Meni osobno, najbrže i najefikasnije, osim unosa vode, pomogne neki slatki napitak, banana i nešto čokoladno.

Naravno, sve ovisi gdje se u tome trenutku nalazim i koje mogućnosti i opcije hlađenja tijela imam, bilo to more, klima, mokar ručnik ili nešto drugo. Kada pazim i kada na vrijeme pijem dovoljno tekućine te se povremeno pošpricam s vodom, šanse da mi se dogodi pregrijavanje tijela, svedene su na minimum.

Učite iz mojeg iskustva i pazite na hidrataciju!

Autor bloga: Slaven Škrobot