Dekubitus

Što je dekubitus?

Europski savjetodavni odbor za dekubitus (EPUAP) definira ga kao lokalno oštećenje kože ili potkožnog tkiva koje nastaje uslijed sile pritiska, trenja, tlaka ili kombinacijom navedenog. Riječ je o krajnje ozbiljnoj ozljedi koja kod osoba s ozljedom kralježnične moždine dodatno otežava ionako zahtjevan proces rehabilitacije, nepovoljno utječe na kvalitetu života, ali i potencijalno ugrožava život ozlijeđene osobe. Osim starijih osoba, riziku su posebice izloženi tetraplegičari i paraplegičari.

Uz „dekubitus“, izrazi koji se još koriste su sljedeći: tlačni vrijed, dekubitalni (dekubitusni) ulkus i, jednostavno, pritisna rana.

Primjer „rizičnih“ mjesta su:

  • križna kost (sakrum);
  • petna kost;
  • vanjski gležanj;
  • koljena;
  • kukovi i ramena;
  • sjedna kost;
  • uške i potiljak;
  • laktovi.

Dužina trajanja pritiska koji može uzrokovati dekubitus 2 je sata, a nekad može biti čak i kraće od toga.

Kako i gdje nastaje dekubitus?

Koža se preko cirkulacije krvi opskrbljuje (hrani) kisikom. Potraje li snažan pritisak na određeni dio kože, to će narušiti cirkulaciju i dovesti do odumiranja stanica u pritisnutom dijelu kože. Ovo se „odumiranje“ još naziva i nekroza mekog tkiva.

Težina osobe dovoljna je da na određenom dijelu njezina tijela izazove dekubitus.

Neki su od čestih uzroka neželjenog pritiska predugo sjedenje ili ležanje u istom položaju te tijesna odjeća i obuća.

Uzrokovati dekubitus također mogu i trenje te premještanje osobe, na primjer, iz invalidskih kolica na krevet.

Povećani rizik za nastanak dekubitusa mjesta su s koštanim izbočinama koja su najviše izložena potencijalnom pritisku.

Što još utječe na nastanak dekubitusa?

Više je čimbenika koji mogu pridonijeti nastanku dekubitusa.

Na primjer: tijesna odjeća i obuća, vlažna koža, neishranjenost, anemija, dijabetes i uporaba trajnih urinarnih katetera. Rizik uvećavaju i nepokretnost osobe, smanjena razina mobilnosti i starija dob. Također je pokazano da navika pušenja može kod osobe uzrokovati manju toleranciju tkiva na pritisak što u konačnici može utjecati i na nastanak dekubitusa.

Bitnu ulogu može imati prekomjerna vlaga koja može dovesti do maceracije tkiva (omekšavanja tkiva).

Osim toga, važno je uzeti u obzir i moguće promjene u probavnom i urinarnom sustavu kod osoba s ozljedom kralježnične moždine. Istraživanja, naime, pokazuju da urinarna i fekalna inkontinencija značajno mogu doprinijeti razvoju dekubitusa.

Statistika pokazuje da će čak do 80% osoba s ozljedom kralježnične moždine u životnom vijeku razviti dekubitus.

stupnjevi dekubitusa

Koji su stupnjevi (stadiji) dekubitusa?

Prema Međunarodnom sustavu klasifikacije dekubitusa (EPUAP/NPUAP) postoje četiri stupnja ozljede:

  • na prvom stupnju koža je očuvana, jer je zahvaćen samo njezin vanjski sloj, ali na pritisnutom dijelu kože uočljivo je crvenilo koje se ne povlači;
  • na drugom stupnju dolazi do djelomičnog gubitka kožnog tkiva u obliku plitke rane čije je dno crveno-ružičaste boje koja može nalikovati otvorenom ili zatvorenom mjehuru;
  • treći stupanj označuje potpuni gubitak kožnog tkiva, uočljivo može biti potkožno masno tkivo;
  • četvrti stupanj gubitak je tkiva i riječ je o dubokom oštećenju, mogu se vidjeti kosti, mišići i tetive, a moguć je i razvoj upale kostiju (osteomijelitis).

Na mjestima na kojima nema potkožnog tkiva poput potiljka i hrbata nosa, treći i četvrti stupanja također mogu biti površinski.

Moguć je i stupanj izvan klasifikacije, gdje se dubina rane zbog njezine prekrivenosti vlaknima koje sudjeluju u zgrušavanju krvi (fibrin) ne može utvrditi. Opasno je ako je rana otvorena i bez zaštite, jer se lako kontaminira mikrobima koji mogu uzrokovati infekcije. Posebnom su riziku nastanka i razvoja dekubitusa izložene osobe tamnije puti, jer će se promjene u boji kože teže zamijetiti.

Simptomi i prepoznavanje dekubitusa

Simptomi su već naznačeni u prikazanim stupnjevima razvoja dekubitusa. Poglavito je važno uočiti moguće promjene u boji kože (diskoloracija) i odmah reagirati. U protivnom je moguć nastanak rane na tom mjestu i daljnje pogoršanje ozljede. Kao simptom su također mogući i bol na ozlijeđenom mjestu kože te njezina uvećana mekoća ili tvrdoća u odnosu na okolnu zdravu kožu.

Zašto je važno spriječiti nastanak dekubitusa?

Dekubitus je ozbiljna rana koja značajno utječe na kvalitetu života ozlijeđene osobe. Produžuje i poskupljuje liječenje, usporava rehabilitaciju te ugrožava zdravlje i nepovoljno utječe na emotivno stanje ozlijeđene osobe. Uslijed dekubitusa mogu se razviti infekcije i sepsa, a mogući su i smrtni ishodi.

Ako se dekubitus zamijeti u prvom stupnju i ukloni se pritisak koji ga stvara, koža će se oporaviti. Međutim, liječenje je posebno zahtjevno u kasnijim stupnjevima/stadijima, a po potrebi mora uključivati i zajednički rad raznih medicinskih stručnjaka poput plastičnih i općih kirurga, neurokirurga i ortopeda te socijalnih radnika i psihologa. Postupak liječenja može trajati mjesecima, ali i do godinu dana.

Dekubitus također može izazvati nepopravljivo oštećenje tkiva i stoga je potrebno poduzeti mjere prevencije kako bi se izbjegao njegov nastanak.

Liječenje dekubitusa

Pristup u liječenju ovisit će o stupnju ozljede. Pri samom početku važno je utvrditi, smanjiti i/ili ukloniti uzrok nastanka dekubitusa. Na primjer, uklanja se pritisak do kojeg dolazi na križnoj kosti zbog predugog sjedenja u istom položaju. U slučaju nižeg stupnja, dekubitus se može izliječiti i „sam od sebe“.

Ako je došlo do nastanka rane, ona i njezina okolina dalje se održavaju čistom i suhom. Uzima se materijal iz rane kako bi se napravila mikrobiološka testiranja zbog razvoja mogućih infekcija i sepse.

U slučaju drugog stupnja dekubitusa, rana se može tretirati oblogama za  rane koje osiguravaju njezinu primjerenu vlažnost. Posebno su zahtjevne rane trećega i četvrtoga stupnja, u slučaju kojih je potrebna kirurška nekrektomija – postupak kojim liječnik kirurški uklanjanja mrtvo tkivo. Kod ozljeda ovih stupnjeva često se u liječenju koriste i antibiotici.

Prevencija – kako spriječiti nastanak dekubitusa?

Više je metoda koje se koriste u svrhu prevencije dekubitusa.

  • Često mijenjanje položaja tijela i okretanje svakako je najčešća metoda koja umanjuje mogući pritisak i pospješuje cirkulaciju. Preporučuje se barem svaka dva sata, a kod osoba s osjetljivijom kožom i češće od toga. Kod nepokretnih osoba preporučuje se da dva sata leže na jednoj strani tijela, dva sata na leđima i dva sata na drugoj strani. Okretanje je potrebno obavljati i tijekom noći svakih dva do šest sati. Ako osoba može i smije ležati na trbuhu, u tom položaju se može ostati i do osam sati.
  • Pravilno podizanje osoba – osobe se ne bi smjele povlačiti po površinama prilikom premještanja, već se trebaju podizati s površine. Kod osoba koje koriste kolica, pritisak se može ukloniti ili umanjiti (relaksirati/rasteretiti) i povremenim podizanjem uz pomoć ruku. Pritisak je također moguće olakšati bočnim naginjanjem.
  • Vršenje dnevnih pregleda kože – kožu treba pregledati pogledom i dodirom (barem dvaput dnevno), posebno obraćajući pozornost na rizična mjesta. Osim pregledavanja kože, potrebno je i kontinuirano održavanje higijene.
  • Preporučuje se nježno postupanje s kožom tijekom pranja, korištenje blagih sapuna, a uz to je kožu također potrebno zaštiti od pretjerane vlažnosti. Važno je istaknuti da koža ne bi smjela biti ni suha, jer će tako također lakše doći do njezina pucanja i ozlijede, već samo da treba izbjegavati njezinu pretjeranu vlažnost. Do takve vlažnosti može doći, na primjer, uslijed urinarne i fekalne inkontinencije.
  • Pridržavanje primjerene ishrane – pothranjenost može pridonijeti nastanku dekubitusa, a pokazalo se i da osobe kod kojih se razvije dekubitus obično imaju manji unos proteina i kalorija od osoba u kojih ne dolazi do nastanka ove ozljede. Osim toga, pothranjenost će uzrokovati sporije zacjeljivanje rana.
  • Izostanak aktivnosti uvećava rizik od nastanka dekubitusa. Zbog toga se preporučuje aktivan životni stil, koliko je moguće u svakom specifičnom slučaju. To uključuje rekreaciju, bavljenje sportom i društvene aktivnosti.

  • Sprječavanju nastanka dekubitusa može doprinijeti i uporaba antidekubitalnih pomagala (poput jastuka i madraca), a važno je i korištenje prikladnih invalidskih kolica, koja dimenzijama odgovaraju osobi koja ih koristi. Za osobe umanjene mobilnosti koje su u sjedećem položaju za potporu se koriste i jastuci.
  • Na svakodnevnoj je razini za prevenciju dekubitusa važno izbjegavanje nošenja tijesne odjeće i obuće.